MORSKA KORNJAČA
Morske su kornjače jedini gmazovi koji naseljavaju Sredozemno i Jadransko more, na obalu izlaze samo ženke radi polaganja jaja, dok mužjaci ostaju u moru cijeli život.
Jadran je jedno od dva najznačajnija područja ishrane i zimovališta glavate želve u Sredozemlju. Najveću prijetnju morskim kornjačama danas predstavljaju ribarske stajaće mreže kao i ostali ribarski alati – udice, parangali u kojima i od kojih one često stradavaju.
Jeste li znali da u Malom Lošinju postoji oporavilište za morske kornjače?
Da, dobro ste pročitali! Institut Plavi svijet otvorio je 19. srpnja 2013. godine oporavilište za morske kornjače u Malom Lošinju. Oporavilište za morske kornjače smješteno je u rekreacijskoj zoni Hotela Vespera u Sunčanoj uvali na otoku Lošinju dio je mreže oporavilišta za očuvanje morskih kornjača u Jadranu. U oporavilište se dopremaju kornjače koje su nastradale i koje su pronađene na raznim lokacijama, te se tu prati njihov oporavak dok se ne steknu uvjeti za njihovim sigurnim povratkom u more.
U sklopu aktivnosti Oporavilišta organiziraju se i puštanja oporavljenih morskih kornjača u more od kojih se neke opremaju uređajima za satelitsko praćenje čime se omogućava praćenje njihovog daljeg kretanja u svrhu istraživanja.
Jednu od naših maskota Aquaparka Čikat predstavlja upravo morska kornjača, imena Čika.
OVCA
Domaća životinja grupirana u rod Ovis te pripada porodici šupljorožaca. Razvila se iz divljeg muflona. Četveronožna životinja, tijelo joj prekriva vuna, biljojed i preživač. Živi u stadu, gospodarska je vrsta koja se uzgaja zbog mesa, vune, mlijeka i sira. Postoji veliki broj pasmina , ali na našim otocima u surovim uvjetima preživljava jedino pramenka.
Otok Cres – dom 'creske ovce'
Ovca je od iznimnog značaja za žitelje creskog otočja od davnina, dok je danas jedan od brendova bogate gastronomske turističke ponude otoka Cresa.
Prerada vune i izrada odjevnih predmeta bila je na Cresu autohtoni način korištenja vune. Kasnije se ta vuna otkupljivala i slala na preradu u tvornice tekstila. Međutim, posljednjih tridesetak godina prestalo se s otkupom vune i janjećih koža jer je prerada vune u Hrvatskoj, zbog ekonomske neisplativosti, sasvim zamrla.
Na otoku Cresu ima oko 15 000 ovaca i od svake se dobije otprilike 1 kg vune koja se ostavlja razbacana po gromačama, rupama, grmlju ili uz puteve gdje nagrđuje krajolik i zagađuje okoliš.
U organizaciji udruge Ruta vrši se zadnjih godina prerada ovčje vune od koje se rade otočki suveniri. U našim kampovima gospođa Vesna iz udruge Ruta ima radionicu filcanja vune za djecu i odrasle. Radionice su uvijek vrlo dobro posjećene, a na njima nastaju razni predmeti od vune – ukrasni cvjetići, broševi, itd. Ove godine, tijekom zimskih mjeseci djelatnici naših kampova su u suradnji sa udrugom Ruta izrađivali privjeske za ključeve u obliku obojenih vunenih kuglica koje će se dijeliti gostima kao mali znak pažnje.
Udruga Pramenka iz Orleca organizira u svakog srpnja u Orlecu na otoku Cresu Izložbu creske ovce. U sklopu ove manifestacije organizira se i natjecanje u šišanju ovaca ručnim škarama u muškoj i ženskoj kategoriji, a svi posjetitelji imaju mogućnost kušati specijalitete pripravljene od creske janjetine.
Kaže se da je creska janjetina među najboljima, a tajna njenog posebnog okusa je što su creske ovce slobodne i pasu raznolike biljne vrste. Creska janjetina neizostavna je na otočnim obiteljskim trpezama za blagdane i posebne prilike.
KOZA
Zajedno s ovcama dio su roda koza unutar porodice šupljorožaca. Domaća koza vodi porijeklo od divljih koza. Ljudi koriste kozje meso, kožu, mlijeko (više od ovaca) i vunu. Često ih se naziva i sirotinjskom kravom.
Uzgaja se na otocima Cresu i Lošinju. Na Lošinju postoji veliko stado koza, možda brojnije od bilo kojeg u Istri. Ponekad ih se može vidjeti i kako pasu uz lokalne prometnice, u divljini oko vidikovca na Providenci i na drugim dijelovima otoka, baš kao i ovce.
Poljoprivredna zadruga Loznati bavi se uzgojem koza i ovaca, te u svojoj sirani imaju pogon kapaciteta 500 litara mlijeka dnevno za preradu, a proizvode kiselo mlijeko, sir škripavac, polutvrdi kravlji i ovčji sir, skutu, basu, kajmak, domaće vrhnje i konzumno mlijeko.
JELEN LOPATAR
Sisavac koji potječe iz obitelji jelena, porijeklom je iz toplijeg istočnog Mediterana. Glavna značajka ovog tipa jelena kod mužjaka su zaobljeni, račvasto prošireni rogovi, dok ženka nema rogove. Jelen lopatar je znatno manji u odnosu na običnog jelena i nije tako oprezan i plah kao obični jelen.
Jelen lopatar je poligamna vrsta te se može pariti sa više ženki odjednom
Parenje pada polovicom listopada, kada se lopatari oglašavaju svojom rikom, koja ne podsjeća na riku obična jelena. Rika traje mjesec dana, (od čega 2 tjedna intenzivno).
Na otoku Lošinju prevladavaju borove šume, makije i zelene livade posebno na predjelu Punta Križe i
kampa Baldarin na kojima ćete vidjeti ovce na ispaši, a znaju prošetati i stada jelena Lopatara. Ponekad znaju doći skroz u kamp, do parcela na kojima su gosti, u nadi da će od njih izvući neku poslasticu.
Lošinj i Cres toliko su prepuni divljači da postoji opasnost od nailaska na jelene, pogotovo tijekom vožnje u noćnim satima.
SREDOZEMNA MEDVJEDICA
Dio je porodice pravih tuljana, vrlo slična običnom tuljanu, može doseći težinu i do 320 kg pri čemu su ženke nešto manje i lakše. Vjerojatno najrjeđi perajar, ali i jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu rasprostranjena je na Atlantiku oko Madeire i Kanarskih otoka te najviše uz obale i otoke Sredozemnog mora.
U Jadranskom moru poznata je od najstarijih vremena, te su joj nadjenuli i različita imena kao dalmatinska medvjedica, morski fratar, morski čovjek i Adriana. Vremenom niz razloga dovodi do dramatičnog pada brojnosti populacije, ranije je to bio uglavnom izlov u komercijalne svrhe naročito u doba Rimskog Carstva i u srednjem vijeku, a u 20.st ribari ih doživljavaju kao konkurenciju te smatraju da im oštećuju mreže.
Procjenjuje se da ukupna populacija broji nešto manje od 600 jedinki raspršenih na velikom području. U Jadranu danas gotovo sigurno ne postoji autohtona populacija sredozemne medvjedice, nego povremeno pojedine jedinke u Jadran dolutaju iz Jonskog mora. Službeno je zaštićena vrsta u Hrvatskoj od 1935. godine
Pojavljivanje sredozemne medvjedice u akvatoriju Kvarnera i Kvarnerića prvi puta je zabilježeno u lipnju 2005. godine kada su je istraživači Plavog svijeta identificirali na fotografijama snimljenim u blizini otoka Silbe te kasnije na snimkama HTV-a napravljenim na Malim Srakanama.
Od tada Plavi svijet redovito prati opažanja ove vrste u području sjevernog Jadrana, točnije u akvatoriju od Pule i rta Kamenjak do Raba i Lošinja.
DOBRI DUPIN
Dobri dupin (Tursiops truncatus) je vjerojatno najpoznatija i najrasprostranjenija vrsta iz skupine dupina (Delphinidae).
Dobri dupin ima vretenasti odnosno hidro dinamičan oblik tijela. Boja tijela varira u nijansama od tamno sive na leđima preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu. Tijekom ljeta kada je temperatura mora visoka trbuh može poprimiti ružičastu boju. Odrasle jedinke dobrih dupina dugačke su između 1,9 i 4 m i teže od 100 do 500 kg. U Jadranu, dobri dupini obično dosegnu do 3 m dužine i teže oko 200 kg. Svakih nekoliko minuta dupini moraju izroniti kako bi udahnuli zrak. Nosni otvor nalazi se na gornjoj strani glave i prekriven je mišićnim zaliskom koji služi kao nepropusni poklopac prilikom urona. U potrazi za ribom dobri dupini se zadržavaju ispod površine mora od 4-7 minuta. Hrane se uglavnom pronađenom ribom i malim lignjama i stoga su često u izravnoj konkurenciji s ribarima.
Poznati su po svojoj znatiželji zbog čega se mogu zaplesti u ribolovne alate, posebice mreže stajaćice, što je ujedno i najčešći razlog preranog uginuća pripadnika ove vrste. Iako trenutno ne postoji procjena brojnosti populacije na svjetskoj razini, na temelju istraživanja iz zraka, njihov broj u Jadranu procjenjuje se na cca. 10.000 jedinki. Onečišćenje, prekomjerni izlov ribe i uništavanje staništa faktori su za smanjenja brojnosti dobrih dupina i ograničavaju im dostupnost staništa.
Vrlo su inteligentne i društvene životinje koje su ujedno nalaze i na svjetskoj listi ugroženih životinja.
Iako se taj broj čini velikim i često ih se može vidjeti u moru oko Lošinja, oni su ugrožena vrsta u Jadranskom moru. Stoga je osnovan „Plavi svijet“ sa svoja tri programa, znanstveno istraživačkim, edukacijskim i programom zaštite dobrih dupina. Taj se program bavi prikupljanjem informacija o životu ugroženih morskih organizama.
Lošinjski dobri dupini najpoznatiji su jadranski dupini jer njihovo istraživanje traje već tri desetljeća. Cijeli svoj život oni provode u području Kvarnerića a istraživači ih znaju poimence. Lošinjska zajednica dobrih dupina relativno je mala, procijenjeni broj jedinki svega je oko 200. Najstariji dupini Lošinja, kao što su Vivian, Tac i Mida imaju preko 30 godina!
U Velom Lošinju se već gotovo 30 godina svaki prvi vikend u mjesecu srpnju održava Dan dupina, tradicionalna manifestacija kojom se skreće pozornost javnosti na probleme zaštite mora i naravno, dupina.
Tijekom Vašeg boravka u kampu, ne propustite Dolphin watching tour izlet kojeg možete rezervirati na našoj recepciji. Na izlet u trajanju od 4 sata vode vas iskusni skiperi Plavog svijeta i uspjeh da ćete vidjeti dupine je gotovo pa zajamčen! Ukoliko se to slučajno ne dogodi, imate mogućnost ići besplatno na slijedeći izlet. Nakon izleta možete posjetiti Lošinjski edukacijski centar o moru i naučiti nešto više o tim fascinantnim životinjama.
Drugu od naše dvije maskote Aquaparka Čikat predstavlja upravo dupin koji se zove Čiki.
MACAKLIN
Macaklini - zaštitni znak otoka Lošinja
Macaklin je zaštićena vrsta guštera koja obitava na otoku Lošinju. Razlikujemo dvije vrste macaklina: kućni macaklin i zidni macaklin. Kućni macaklin ili tarantula noćna je životinja, ružičaste boje prekrivena krljuštima, koje podsjećaju na bradavice. Macaklin je izrazito spretna životinjica, aktivna noću, koja se po sasvim okomitim površinama penje zahvaljujući ljepilicama na prstima. Ovi gušteri kao i ostali gušteri iz porodice gekona nemaju očne kapke. Mijenjaju boju u skladu s okolinom, a kada uđu u kuću postaju prozirni. Njihovo uništavanje je protuzakonito i kažnjivo.
Zbog praznovjerja da je macaklin otrovan najveći mu je neprijatelj čovjek. Međutim, ovo je posve bezopasna i neobično korisna životinja jer se hrani komarcima, paucima, muhama i drugim insektima. Macaklini su gušteri iz porodice gekona. Na Siciliji se kaže da je boravljenje macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak da je vlasnik dobar čovjek.
Tijekom vašem boravka na otoku, u šetnji lošinjskim uličicama tijekom večernjih sati gotovo sigurno ćete ih susresti!